Žalfija (Salvia officinalis) je dugovečan, razgranat, zbijen grmić, visok 50-90 cm. Stablo je pomalo drvenasto, višegodšnje i četvorouglasto na poprečnom preseku. Listovi su srebrnozeleni zbog obilja dlaka. Cvetovi su plavo-ljubičasti, ponekad ružičasto-beličasti, izrazito dvousnati i nalaze se udruženi u cvasti (klasaste pršljenove) na vrhovima stabljika i ogranaka. Cela biljka je vrlo aromatična i svojstvenog mirisa.

U Crnoj Gori i Hercegovini ovu aromatičnu, lekovitu i medonosnu biljku nazivaju najčešće pelim, u srednjoj Dalmaciji kadulja, u severnom Primorju kuš, u istočnoj Srbiji kalaver i džiger-trava, a varošani žalfija. Osim ovih, ima i drugih narodnih imena, kao što su: beli džiger, vrtni žajbel, goloper, žavbej, žajbl, žalvija, žalfa, janovdenče, kadilja, kaduja, kadulja-križatica, kaduna, kaloper, kaluper, krastatica, križna kadulja, ljekovita kadulja, ljekovita slavulja, nemački kaloper, pelin, perušina, pitomi pelin, prava kadulja, slavlja, slavulja, uzani kaloper, crni kaloper, crnogorski pelen, šalvija.

Latinski naziv čitavog roda Salvia potiče od latinske reči salvare, što znači spasti, spasavati, izlečiti, jer su je Rimljani još pre 2.000 godina veoma cenili i na razne načine upotrebljavali za lečenje. Latinski naziv vrste, officinalis znači lekovit.

Najbolje se slaže uz masno pečenje. Dobra je za pripremu ribe i kao dodatak sosovima. Odličan je začin za marinade, specijalna italijanska jela i pikantna jela od mesa. U specijalitetima sa srednjeg istoka koriste je kao dodatak ćevapu. Dobro je pomešati  je sa majčinom dušicom i lukom, ali je najvažnije da ne zaboravite da se ovaj začin koristi oprezno.